Načela za izradbu korpusa preporučenih imena

Najveći dio korpusa čine preporučene hrvatske prilagođenice svih zemljopisnih objekata. Uz njih, popisana su i atribuirana preuzeta izvorna imena država, pripadnih glavnih gradova i ovisnih područja, dakle ona koja smo prihvatili u njihovu izvornom liku pa za njih nemamo prilagođenice, te preuzeta izvorna imena zemljopisnih objekata iz barem jednoga od nekoliko službenih jezika područja na kojem se nalaze.

Pregledom izvora uočeno je da se neki egzonimi od izvornih zemljopisnih imena razlikuju u jednom slovu, drugi u više njih, treći su pak posve drukčiji likovi. Kako bi se olakšalo i ujednačilo pisanje što većega broja prilagođenih imena (bez obzira na stupanj i način njihove prilagodbe, odnosno udomaćivanja u hrvatskom jeziku) te očuvala cjelovitost popisa imena država, njihovih glavnih gradova i ovisnih područja, izradbi korpusa pristupilo se vrlo obuhvatno, pridržavajući se nekoliko načela:

1. ako je riječ o prilagođenici, preporučeno ime treba biti prilagođeno hrvatskomu jeziku (tj. hrvatska je inačica imena), što znači da se u najmanjoj mogućoj mjeri razlikuje od izvornog (izvornih) imena, makar u jednome slovu (npr. Asjut – arapski Asyūṭ, pojednostavljeno Asyut; Astrahanj – ruski Astrahanʼ; Asuan – arapski Aswān, pojednostavljeno Aswan; Brazil – portugalski Brasil; Debrecin – mađarski Debrecen; Herat – dari (perzijski) Herāt). Premda vrlo obuhvatno, to se načelo pokazalo osobito korisno za imena iz udaljenih, uglavnom neeuropskih jezika, koja se zbog primjene različitih sustava transkripcije i transliteracije (i promjena tih sustava tijekom vremena) pojavljuju u mnogim inačicama. Primjerice, neka izvorna arapska zemljopisna imena (odnosno njihove latinizirane inačice) u hrvatskim izvorima zabilježena su na više od četiri načina. Osim toga, mnoga su imena s vremenom dobila prilagođene hrvatske inačice (najčešće pisanjem arapskih imena prema uobičajenom izgovoru u hrvatskom jeziku ili preuzimanjem inačica iz jezika posrednika /engleski, francuski/, npr. Araiš, Bejrut, Darfur, Džuba, Ismailija, Suez).
2. ako je riječ o preuzetom imenu države, pripadnoga glavnoga grada ili ovisnoga područja, preporučeno ime zapisuje se u izvornom liku (npr. Angola, Argentina, Buenos Aires, Bruxelles, Crna Gora, Gibraltar, Jersey, Portugal, Tuvalu).
3. ako se zemljopisni objekt nalazi na području s više službenih jezika i različitim izvornim imenima, preporučeno ime treba se razlikovati od barem jednoga izvornog imena. To znači da su uz izvorna imena država, glavnih gradova država i ovisnih područja u korpus ušla i imena drugih zemljopisnih objekata koja su u hrvatskom jeziku doslovno preuzeta iz jednoga od nekoliko službenih jezika, dakle, pišu se i čitaju u hrvatskom jeziku isto kao i u tom stranom jeziku (npr. Asam – hindski Asam, engleski Assam; Borneo – malajski Borneo, indonezijski Kalimantan; Drava – njemački Drau, talijanski, mađarski i slovenski – Drava) te se tako razlikuju od jednoga, ali ne od svih izvornih imena. Ime može biti doslovno preuzeto i iz jezika posrednika koji danas nije službeni, ali je nerijetko govorni jezik na području na kojem se zemljopisni objekt nalazi (npr. Abhazija – ruski Abhazija, gruzijski Aphxazeti, abhaski Apsny; Beljak – slovenski Beljak, njemački Villach; Visla – ruski Visla, poljski Wisła).
4. prilagođeno ime (i njegove inačice) treba biti potvrđeno u najmanje dvama izvorima, što znači da se tražilo minimalno potvrđivanje prilagodbe imena. Naime mnogi su (polu)prilagođeni likovi iz najranijih izvora pronađeni samo u njima, a u kasnijim ih izvorima više nema u tom liku, što znači da nisu zaživjeli te nije važno navoditi ih.
5. prilagođeno ime može biti povijesno ili zastarjelo ime, a ne samo suvremena prilagođenica. Povijesne prilagođenice uglavnom se pojavljuju u starijim izvorima. Međutim, u različitim kontekstima pojavljuju se i u mnogim novijim izvorima, npr. u poglavlju o povijesnom razvoju države, u kojem se često navode i povijesna imena sadašnjih i povijesnih država, upravnih jedinica i naselja na području današnje države. Preporučene povijesne prilagođenice mogu se upotrebljavati na povijesnim zemljovidima i u historiografskim tekstovima, no nije ih uputno rabiti u suvremenom govoru i pisanju. U novijim izvorima one su u velikoj mjeri zamijenjene izvornim imenima ili suvremenim prilagođenicama.

Iz ovih načela proizlazi da nisu popisivana zemljopisna imena koja se od izvornika razlikuju jer im nedostaje član (npr. Seine – francuski La Seine), osim kad je član dio imena (npr. Gambija – engleski The Gambia; Salvador – španjolski El Salvador). Također nisu popisivana imena u kojih vlastito ime nije promijenjeno, odnosno ono ostaje u nominativu kao u izvorniku, a apelativ se prevodi (npr. poluotok Bowman, rijeka Spree). Ako je pak vlastito ime promijenjeno, odnosno prilagođeno tako da je načinjen hrvatski pridjevski oblik, onda je zabilježeno (npr. Argolidski zaljev, Crno more, Obala princeze Marte, Rossova ledena polica). Apelativ je ostavljen i kod imena kanala i rtova, tj. kad je sastavni dio izvornoga pa onda i prilagođenog imena (npr. Kanal Rajna – Majna – Dunav, Rt Komorin). U korpus nisu ušla ni imena koja se od preporučene prilagođenice razlikuju zbog neusklađenoga strukovnog nazivlja (npr. Sofijska zavala za Sofijsku kotlinu, Tatarski tjesnac za Tatarski prolaz), nego je odabran jedan lik s najprikladnijim apelativom, ili se razlikuju zbog zastarjelih apelativa. Najčešći su zastarjeli apelativi pronađeni u starijim izvorima za: a) zaljev – zaton, zaliv, zatoka, draga; b) prolaz, tjesnac, vrata – proliv, put, cesta, uzina; c) visoravan/visočje/zaravan – vispoljana, visočina, visi, izbrežina, visoravnje, visoka ravnica, stupnjevina; d) pustinju – pusta, pustara, pješčara; e) kanal – prekop, prokop, kanao, uzina; f) gorje – gore, gorovina, pogorje; g) prijevoj – prevala, prielaz, ždrijelo, klanac; h) šumu, gorje – gorovina; i) rt – glavina, kap; j) jezersko područje – jezerska ploština, jezerski plošnjak; k) vrh – oštrac; l) ledenjak – plazur; m) hrbat, greben – grbalj; n) vrištinu – ledina, pustopoljina; o) nizinu – nizozemlje, plosna zemlja, ravnina; p) zavalu – zavalje; r) prevlaku – istam, i dr. Najčešći suvremeni apelativi popisani su i atribuirani inačicama iz odabranih europskih jezika (Nazivi zemljopisnih objakata u europskim jezicima).

Načela za preporuke prilagođenih imena

Pri odabiru određenoga prilagođenog lika, a osobito u rješavanju dvostrukosti i spornih egzonima, vodilo se sljedećim načelima:

1. načelom sustavnosti, kojim su se nastojala usustaviti zemljopisna imena koliko god je to moguće (primjenom analogije nastojalo se preporučivati likove prema već potvrđenim obrascima – npr. ako je potvrđen lik Bijeli Drim, onda se preporučuje i lik Crni Drim, ako se preporučuje Gardsko jezero /prema talijanskom Lago di Garda/, onda se preporučuje i Komsko jezero /prema talijanskom Lago di Como/). Također, prednost se davala onomu prilagođenomu imenskomu liku koji se bolje uklapa u sustav hrvatskoga jezika (npr. Privjetrinski otoci, a ne Otoci privjetrine).
2. tradicijskim načelom, koje uvidom u mnoge, tako i one najranije potvrde, u obzir uzima tradiciju uporabe određenoga lika (npr. Amazona, Bodensko jezero, Korzika, Lombardija). Uvidom u najranije potvrde, u popis su uneseni i mnogi povijesni likovi, koji svjedoče o davnim, katkad i dugotrajnim pokušajima pohrvaćivanja imena stranih zemljopisnih objekata (npr. Adiža, Arđeš, Cejlon, Čungking, Kiangsi, Luizijadi, Sinkiang, Spreva), ali i o povijesnim društveno-političkim prostornim odnosima. Neki od njih s vremenom su preimenovani, što znači da se u novijim hrvatskim izvorima pojavljuju novi izvorni likovi ili su pak i oni dobili hrvatsku prilagođenicu (npr. Šri Lanka umjesto Cejlon), u nekih se promijenio sustav transliteracije ili transkripcije (kao u arapskih i kineskih imena), a time i pisanje izvornih imena (koja često služe za stvaranje udomaćenih likova, npr. stariji prilagođeni lik Šantung nastao je prema liku pisanom u tradicionalnom transkripcijskom sustavu Wade-Giles – Shan-tung i Shantung; u pinyinu se bilježi kao Shandong), a mnogi su potisnuti uporabom izvornih imena (npr. Adige umjesto Adiža, Chemnitz umjesto Kamenica, Ruse umjesto Ruščuk). Unatoč tomu, ti su likovi, čak i kad je riječ o kolonijalnim i/ili politički spornim imenima, nezaobilazna imena u historiografskim tekstovima i na povijesnim zemljovidima te ih valja zabilježiti, bez obzira na to što se više ne upotrebljavaju u suvremenom jeziku.
3. načelom ovjerenosti i potvrđenosti u uporabi, tj. čestoće pojavljivanja u izvorima. To znači da se preporučuje uporaba onoga udomaćenog imena koje je potvrđeno u više izvora jer je time raširenije te u većoj ili manjoj mjeri prihvaćeno u hrvatskom jeziku (npr. Modri Nil umjesto Plavi Nil, Ribinsko jezero umjesto Rybinsko jezero, Slano jezero umjesto Tuz, Volinija umjesto Volinj). Ako se dva ili više imena podjednako često pojavljuju u izvorima, prednost se davala potvrđenomu slavenskomu imenskomu liku (npr. Rona umjesto Rhône, Saona umjesto Saône). Također, u obzir su se uzimale norme i tradicija pisanja zemljopisnih imena u geografiji (znanosti koja se obilato i svakodnevno služi zemljopisnim imenima) jer se one u velikoj mjeri primjenjuju u pisanju zemljopisnih imena, što je potvrđeno u svim zemljopisnim izvorima.
4. načelom jednostavnosti i produktivnosti, koje podrazumijeva pojednostavljenje pisanja imena zbog lakše pamtljivosti i točnije uporabe, davanje prednosti kraćim imenima i onima od kojih je lakše stvarati tvorenice (npr. Bahami umjesto Bahamski otoci, Filipini umjesto Filipinski otoci, Karelija umjesto Karelijska Republika, Udmurtija umjesto Udmurtska Republika).
5. načelom prilagođenosti suvremenomu jeziku, kojim su se u obzir uzimali noviji procesi u jezičnom standardiziranju (npr. Bijeli Nil umjesto Bieli Nil, Del umjesto Delos, Delta Mississippija umjesto Misisipijeva delta, Europa umjesto Evropa, Rt dobre nade umjesto Glavina dobre nade, Zakint umjesto Zakintos).
6. načelom usklađenosti s izvornim imenima, kojim su zadržana obilježja izvornih imena (u zemljopisnim imenima u kojima se prevodila svaka riječ izvornoga imena – npr. Crno more /turski Karadeniz/, Veliko slano jezero /engleski Great Salt Lake/; u imenima u kojima je apozicija sastavni dio izvornoga imena, najčešće kod rtova i kanala, pa se apozicija, kao i u egzonimima drugih jezika, prevodila i u njegovoj hrvatskoj prilagođenici – npr. Rt Ince /turski İnceburun; engleski je egzonim Cape Ince/, Rt Komorin /hindski Kanyakumari i engleski Cape Comorin; francuski je egzonim Cap Komorin/, Kanal Rajna – Majna – Dunav /njemački Rhein-Main-Donau-Kanal; talijanski je egzonim Canale Reno-Meno-Danubio/; u množinskim oblicima izvornih imena, kad se čuvao množinski oblik – npr. Bahami /engleski The Bahamas/).

Često su se preporuke donosile kombinacijom više načela. Dvostruka rješenja imenskih likova ponuđena su samo onda kad postoji potvrđena tradicija uporabe obaju likova, kad se ona podjednako često pojavljuju u izvorima i/ili kad oba lika podjednako dobro funkcioniraju u jeziku.