Upute korisnicima

Pretraživanje sadržaja

Sadržaj mrežnoga izdanja Hrvatskih egzonima pretražuje se s pomoću tražilice. Upisom izraza (egzonima, izvornoga imena ili drugih atributa) u tražilicu i pokretanjem pretrage dobiva se ispis rezultata pretrage. Rezultati se redaju prema važnosti, i to abecednim redoslijedom. Na primjer, za pretraživanje egzonima najprije se navodi egzonim koji se točno poklapa s traženim egzonimom (npr. za Europa – Europa), potom se navode egzonimi kojima je traženo ime dio višerječnoga imena (npr. Jugoistočna Europa), na kraju se prikazuju svi oni egzonimi u kojima je traženo ime pronađeno nakon pretrage cijeloga sadržaja, odnosno svih atributa (npr. Rajna). Pritiskom na rezultat pretrage otkrivaju se svi atributi koji opisuju traženi, odnosno pronađeni egzonim. Moguće je i pregledavanje abecedno posložena korpusa prilagođenica. Korpus se može pregledavati i listati kako bi se došlo do traženoga egzonima, i to u cijelosti ili samo pojedino slovo.

Tematske cjeline i atributi

Sva su preporučena imena opisana atributima koji su svrstani u sedam tematskih cjelina, osim prilagođenih imena ovisnih područja i glavnih gradova država, koja su razvrstana u osam tematskih cjelina, te prilagođenih imena država, koja su razvrstana u njih devet. Preuzeta izvorna imena opisana su u šest, odnosno sedam cjelina. Cjeline obuhvaćaju jedan ili više atributa.

1. Preporučeno ime

Preporučeni suvremeni ili povijesni hrvatski lik prema potvrdama u izvorima i načelima za preporuke prilagođenih imena ili preuzeto izvorno ime države, pripadnoga glavnoga grada, ovisnoga područja ili drugoga zemljopisnoga objekta kojemu je ime preuzeto iz barem jednoga službenoga jezika. U slučaju prilagođenih imena najčešće je najpotvrđenija, tj. najzastupljenija hrvatska inačica imena. Dvostruka rješenja imenskih likova prikazana su oznakom » / «, a ponuđena su samo onda kad postoji potvrđena tradicija uporabe obaju likova, kad se ona podjednako često pojavljuju u izvorima i/ili kad oba lika podjednako dobro funkcioniraju u jeziku. Redoslijed kojim su rješenja napisana ne sugerira njihovu važnost, tj. ponuđena dvostruka rješenja drže se ravnopravnim inačicama.

Uza suvremene prilagođenice, mnogo je povijesnih prilagođenica koje su nastale iz: nepromijenjenih izvornih imena najčešće onih zemljopisnih objekata s kojima smo imali jače kulturno-povijesne veze (npr. imena gradova Srednje i Jugoistočne Europe: Đur, Jakin, Lipsko, Velika Kaniža i dr.), povijesnih prilagođenica koje su nastale iz nekadašnjih imena koja su u međuvremenu promijenjena, tj. zemljopisni je objekt preimenovan (npr. Bombaj, Caricin, Kristijanija, Kujbišev), te starijih alternativnih prilagođenica. Sve su one popisane jer zbog česte zamjene sa suvremenim prilagođenicama ili izvornim imenima u novijim izvorima u protivnom uopće ne bi bile obrađene (npr. ako su zamijenjene izvornim imenima, više se ne rabe u prilagođenom obliku, stoga ne bi ušle u korpus prilagođenih imena). Budući da su nekad bile dijelom našega vokabulara, valja ih zabilježiti. Mnoge od njih rabile su se od kraja 19. st. do polovice 20. st., često i dulje. Danas ih nije uputno rabiti u govoru te u suvremenim tekstovima i zemljovidima (najčešće se upotrebljavaju u povijesnim tekstovima i na povijesnim zemljovidima). U napomeni je naznačeno da je riječ o povijesnom imenu za suvremeni toponim ili da se u novijim izvorima pojavljuje u izvornom liku (npr. uz Marselj je upisano da je to povijesno ime za Marseille; uz Kanasavu je naznačeno da se u novijim izvorima pojavljuje lik Kanazawa, a uza zastarjeli lik Oršova da se u novijim izvorima pojavljuje lik Orşova). Suvremena alternativna prilagođenica upisana je kao drugo prilagođeno ime.

2. Izvorno ime

Ime

Izvorno ime preporučenoga imena na pripadnom jeziku (jezicima). Uza suvremene prilagođenice i preuzeta imena upisano je ime na službenom jeziku (jezicima) i, mnogo rjeđe, na raširenom govornom jeziku (jezicima) za koje je pronađen pouzdan latinični lik (u višejezičnim područjima upisana su imena na pripadnim jezicima. Primjerice, za talijansku rijeku povijesnoga imena Adiža u dvojezičnom Južnom Tirolu upisano je talijansko ime Adige i njemačko Etsch). Iznimno, izvorna imena država upisana su i na službenim i na najraširenijim govornim jezicima (nakošeno) jer su imena država i na govornim jezicima uglavnom standardizirana. Imena se donose onim redoslijedom kojim su navedeni jezici; odvojena su zarezima. U zagradama su upisane inačice ili alternativna imena iz pojedinih jezika.

Uz povijesne prilagođenice i povijesne zemljopisne objekte (povijesna naselja, pokrajine, upravne jedinice, države) upisano je barem jedno izvorno ime iz kojega je nastala prilagođenica. Ono se može znatno razlikovati od današnjega izvornog imena zemljopisnog objekta. Na primjer, uz ime povijesne države Abesinije upisan je latinski lik Abyssinia, a ne suvremeno izvorno ime Etiopija /Ityopʼiya/; susljedno tomu, potonje se pojavljuje kao atribut imena države Etiopije. Također, uz Kološvar – povijesno ime rumunjskoga naselja Cluj-Napoce – upisan je mađarski lik Kolozsvár, a ne današnje izvorno ime Cluj-Napoca; uz Vjernoje – povijesno ime kazahstanskoga grada Almatyja – upisan je ruski lik Vernyj, a ne današnje izvorno ime Almaty. U tim se slučajevima u napomeni navodi na koje se suvremeno ime povijesna prilagođenica odnosi.

Ako dolaze iz jezika koji se služe latiničnim pismom, zemljopisna imena stranih objekata pisana su nepromijenjeno. Ako pak dolaze iz jezika koji se služe drugim pismima (npr. ćirilica, alfabet, te kinesko, japansko i arapsko pismo), imena su transliterirana ili transkribirana. Izvorna imena na kineskom jeziku pisana su u sustavu pinyin, koji se od 1958. službeno preporučuje za transkripciju kineskih imena u jezicima koji se pišu latinicom. U kineskom pinyinu, u kojem se tonovi bilježe dijakritičkim znakovima iznad vokala, posebna je UNGEGN-ova preporuka da se zemljopisna imena zbog pojednostavljenja, a time i točnosti njihove uporabe na zemljovidima, u tekstovima i računalnim programima, pišu bez tonova (npr. Chang Jiang umjesto Cháng Jiāng, Shiquan He umjesto Shīquán Hé, Wenzhou umjesto Wēnzhōu). Ako nije riječ o prilagođenim i već prihvaćenim hrvatskim egzonimima, kao što su Duga rijeka, Hong Kong, Peking, Šangaj, Tibet, Unutrašnja Mongolija, Žuta rijeka, bolje je upotrijebiti kinesko ime zapisano u pinyinu nego ono koje je proizašlo iz uvriježenoga, tradicionalnog imena ili iz lika nastaloga uporabom starijega Wade-Giles sustava transkripcije (dakle, Guangdong umjesto Kuangtung, koji je pohrvaćeni lik imena Kwangtung; Guangxi umjesto Kvangsi, koji je prilagođeni lik imena Kwangsi; Hangzhou, a ne Hangčou, koji je pohrvaćena inačica starijega lika Hangchou; Nanjing umjesto tradicionalnoga lika Nanking; Xinjiang umjesto Sinkiang, koji je njegov stariji lik i dr.).

Pri pisanju izvornih arapskih imena na latinici poslužili smo se raširenim sustavom transliteracije arapskoga pisma DMG, koji je razvilo Njemačko orijentalističko društvo (Deutsche Morgenländische Gesellschaft). Grčka izvorna imena pisana su prema pravilima za transliteraciju novogrčkoga jezika ako je riječ o imenu zemljopisnoga objekta koji danas postoji pod tim imenom (npr. Epídavros), odnosno prema pravilima za transliteraciju starogrčkoga jezika ako je riječ o imenu nekadašnjega zemljopisnog objekta (npr. povijesnoga naselja; Epídauros). Izvorna imena podmorskih reljefnih oblika, litosfernih ploča i velikih geološko-geomorfoloških dijelova kontinenata, poput štitova i ploča, uobičajeno se navode na engleskom jeziku.

Opće imenice (apelativi), poput »rijeka« (engleski river, njemački Fluss, francuski fleuve, španjolski río, ruski reka i dr.), »jezero« (engleski lake, njemački See, francuski lac, španjolski lago, ruski ozero i dr.), »otoci« (engleski islands, španjolski islas, ruski ostrova i dr.), dio su zemljopisnoga imena kad je uz njih pridjev (npr. Banks Islands, Beloe ozero, Chang Jiang, Lake Superior, Novosibirskie ostrova). Kad pak stoje ispred zemljopisnoga imena u nominativu, one nisu njegov dio, nego opća imenica koja definira podtip zemljopisnoga objekta (npr. reka Enisej, ozero Bajkal, ostrov Vajgač). To znači da uz ime zemljopisnoga objekta (Enisej, Bajkal, Vajgač) ne treba napisati njegov podtip, odnosno opću imenicu (reka, ozero, ostrov) kad je riječ o imenima u nama bližim, europskim jezicima (npr. Adige /umjesto del fiume Adige/, Bajkal /umjesto ozero Bajkal/, Jamaica /umjesto Jamaica Island/). Međutim, u nama udaljenim, najčešće neeuropskim jezicima ostavljene su opće imenice u nominativu i kad nisu dio imena. Naime, u nekim neeuropskim, primjerice afričkim i azijskim jezicima katkad je teško razlučiti je li ime pisano u pridjevnom obliku ili nije (npr. Pōk samudrasandhiya na tamilskom jeziku). Time se nastojalo izbjeći pogrješke u pisanju izvornih imena i korisnicima olakšati pisanje manje poznatih općih imenica (npr. Aras Nehri /neh(i)r je turska riječ za rijeku/, Heilong Jiang /jiang je kineska riječ za rijeku/, Ziwa Edward /ziwa je svahilska riječ za jezero/). Iznimka je napravljena i u manje poznatim imenima, najčešće imenima rtova i kanala, u kojima se bez apozicije ne može zaključiti o kojem je zemljopisnom objektu riječ te je ona stoga sastavni dio imena (i izvornoga i prilagođenoga), što je, u konačnici, potvrđeno i u mnogim izvorima (npr. Amsterdam-Rijnkanaal, Cap Bon, Cape Comorin).

Jezik izvornoga imena

Jezik u kojem je nastalo izvorno ime. Uza suvremene prilagođenice i preuzeta imena navedeni su službeni jezici, rjeđe i govorni (npr. kod imena država /nakošeno/ ili uz imena iz višejezičnih područja) ako su u njima za određeni zemljopisni objekt pronađeni pouzdani latinični likovi. Uz povijesne prilagođenice i povijesne zemljopisne objekte (povijesna naselja, pokrajine, upravne jedinice, države) upisan je barem jedan jezik iz kojega je nastala prilagođenica, koji danas ne mora biti služben ili raširen, ili se njime uopće više ne govori. Na primjer, uz ime povijesne države prilagođenog imena Abesinija upisan je latinski jezik jer izvorno ime Abyssinia potječe iz latinskog jezika; uz današnje tursko naselje Aleksandretu upisani su grčki i latinski jezik jer smo prilagođenicu prenijeli iz tih dvaju jezika; uz povijesno naselje Babilon upisani su akadski, grčki, hebrejski, kurdski i arapski jezik; uz prilagođenicu Habeš upisan je arapski jezik jer izvorno ime Al-Ḥabaša potječe iz arapskog jezika.

3. Zemljopisni objekt

Tip; Podtip

Podjela prema tipu i podtipu zemljopisnoga objekta. Svi su imenovani zemljopisni objekti svrstani u osnovne tipove. Kad je iz izvora ili samoga imena bilo jasno na što se ime odnosi, upisani su i podtipovi. Ako to nije bilo jasno (npr. zbog preklapanja podtipova), najčešće kod kulturnih i ekonomskih regija, povijesnih država te nekih prirodnih regija, određen je samo tip zemljopisnoga objekta. Regije nazvane po stranama svijeta najčešće su i prirodne i kulturne – ime regije sugerira njezin smještaj na kontinentu (npr. Sjeverna Europa), unutar države (npr. Južna Italija) i sl., ali bitno razlikovno obilježje može biti i kulturno (etničko, vjersko, jezično, povijesni razvoj i dr.). Povijesne su pokrajine u prošlosti često mijenjale teritorij, pripadnost, administrativni status i/ili oblik vladavine pa je za njih također određen samo tip zemljopisnoga objekta. Mnoge su od njih, uz manje promjene, zadržale prvotna imena i u hrvatskom su se jeziku ustalile najčešće u jednoj inačici (npr. Akvitanija, Beludžistan, Donja Šleska, Mandžurija, Nahičevan). Tako su neka srednjovjekovna kraljevstva i njihove nasljednice (poput suvremenih država ili upravnih jedinica) preuzele imena rimskih provincija (npr. Belgija prema Gallia Belgica, Britanija prema Britannia, Galicija prema Gallaecia, Ligurija prema Liguria). Države i naselja već su jednoznačno određene kategorijom »tip« pa određivanje podtipova nije potrebno.

Tipovi i njihovi podtipovi (u zagradama) jesu sljedeći:

  1. kontinent/cjelina (kontinenti, velike prirodne i kulturne cjeline / područja)
  2. država
  3. djelomično priznato područje (područje priznato u dijelu međunarodne zajednice)
  4. ovisno područje (autonomne regije, pridruženi teritoriji, vanjski / prekomorski teritoriji, krunski posjedi, prekomorske zajednice, samoupravni teritoriji i dr.)
  5. povijesna država (carstva, kraljevstva, monarhije, republike, konfederacije i dr.)
  6. prirodna regija (pustinje, stepe, šume, močvare, tundre, savane, vrištine, tropske kišne šume, jezerska područja, krajolici, nizine, obale/zemlje na Antarktici i dr.)
  7. kulturna regija (političke, vjerske, jezične i etničke regije, zajednice država i dr.)
  8. ekonomska regija (ugljenonosni bazeni, industrijska područja, ekonomske zajednice i dr.)
  9. povijesna pokrajina (rimske provincije, kneževine, vojvodstva, grofovije, povijesno važna područja koja nisu imala samostalnost i ovlasti države ili upravne jedinice i dr.)
  10. upravna jedinica (suvremene savezne države / zemlje, republike, pokrajine/provincije, autonomna područja, autonomne zajednice, regije, departmani, županije, vanjski / prekomorski teritoriji i dr.)
  11. povijesna upravna jedinica (pašaluci/ejaleti/vilajeti, kolonije, zajednice kolonija, protektorati, kondominiji, dominioni, mandatna područja, personalne unije, potkraljevstva, audijencije, socijalističke republike, autonomne oblasti i dr.)
  12. naselje (suvremeno naselje kontinuirane naseljenosti; glavni grad)
  13. povijesno naselje (naselje koje više ne postoji već je na njegovu mjestu istoimeno arheološko nalazište. Ono može biti osamljeno, a može se nalaziti kraj ili unutar suvremenoga naselja istoga ili različitog imena)
  14. kopneni reljefni oblik (planine/gore, planinski / gorski sustavi, planinske / gorske skupine, planinski / gorski nizovi, planinski / gorski lanci, masivi, hrptovi, gorja, sredogorja, brda, brežuljci, pobrđa, vrhovi, ravnice, ravnjaci, zaravni, visočja, visoravni, uzvisine, nizine, zavale, kotline, doline, depresije, jarci, kanjoni, jame, špilje, prijevoji, prevlake, vulkani, poluotoci i dr.). U mnogim se imenima apelativi podudaraju s podtipom zemljopisnoga objekta (npr. Kumbrijsko gorje i Peninsko gorje su gorja). Međutim, u nekim su imenima tradicionalno prihvaćeni apelativi koji ne odgovaraju podtipu zemljopisnoga objekta (npr. Etiopsko visočje i Gvinejsko visočje pripadaju podtipu visoravan, a Andaluzijsko gorje i Kantabrijsko gorje planinski su lanci).
  15. obalni reljefni oblik (strmci/klifovi/litice, plaže, fjordovi, ušća /rijasi, delte, estuariji/, rtovi, obale, nasipi, lagune, prudovi/sprudovi, pličine/plićaci, ledene police i dr.)
  16. podmorski reljefni oblik (kontinentski plićaci / pličine, kontinentska podnožja, dubokomorski bazeni / zavale, dubokomorski jarci / brazde / rovovi, podmorski / dubokomorski hrptovi, srednjooceanski hrptovi, dubokomorski plato / ravnjak; podmorski: pragovi, doline, planine; dubine, abisalne ravnice i dr.)
  17. more (oceani, mora, zaljevi, uvale, morski prolazi / tjesnaci / vrata, morski kanali i dr.)
  18. kopnene vode (jezera, močvare, rijeke, riječni kanali, riječni rukavci, slapovi/vodopadi, katarakti, jezerski zaljevi, ledenjaci, ledenjačke doline i dr.)
  19. ostalo (superkontinenti/prakontinenti, litosferne / tektonske ploče, štitovi, ploče/platforme, tektonski jarci, zidovi/zidine, arheološka nalazišta, brane, oaze i dr.)

4. Lokacija

Kontinent ili ocean; Država ili more

Označuje lokaciju imenovanoga zemljopisnog objekta: a) na kontinentu ili u oceanu, b) u državi ili moru. Određivanje lokacije zemljopisnoga objekta ovisi o njegovu tipu, odnosno podtipu. Tako je za države, povijesne države, prirodne regije, kulturne regije, povijesne pokrajine, upravne jedinice, povijesne upravne jedinice, naselja, kopnene vode i kopnene reljefne oblike određen smještaj zemljopisnoga objekta unutar kontinenta i države kojoj danas pripada, odnosno suvremenih država koje obuhvaća. Mora i dijelovi mora, poput zaljeva, uvala, prolaza, smješteni su unutar oceana i pripadajućega mora. Obalni reljefni oblici po svojoj se naravi nalaze na dodiru vode i kopna te čine jedinstveno obalno područje koje se ne može kod svih podtipova zemljopisnih objekata tretirati na isti način. Tako su oni obalni reljefni oblici koje ispunjava voda, kao što su ledeni šelfovi, fjordovi i lagune i sl., smješteni unutar kontinenta, oceana, države i mora, dok je za one koji su dijelovi kopna, poput delta, rtova, ušća, obala, prudova, određena lokacija unutar kontinenta i države. Za podmorske reljefne oblike određen je smještaj unutar oceana i mora. S obzirom na specifičnosti otočnih oblika, koji su dijelovi kopna s definiranom teritorijalnom pripadnosti okruženi morem ili oceanom, njihova je lokacija određena tako da je upisan i njihov smještaj u moru/morima i oceanu, kao i na kontinentu i u državi/državama kojima pripadaju. Budući da su većina ovisnih područja otočni oblici, lokacija im je određena kao i drugim otočnim oblicima.

5. Napomena

Uglavnom se navode:

  1. izvorna imena ako se u novijim izvorima pojavljuju umjesto egzonima (npr. Ancona, Ankara, Chennai, Sittwe, Sulawesi, Wrocław). Zamjenjivanje nekoga egzonima izvornim imenom u novijim izvorima upućuje na suvremeni trend uporabe izvornih imena umjesto prilagođenih. Češće pak pojavljivanje izvornoga imena u starijim izvorima upućuje na to da još nije započeo proces pohrvaćivanja zemljopisnoga imena.
  2. suvremena alternativna imena (npr. Ašhabad, Carigrad, Djerba, Mitilini)
  3. povijesna imena, tj. hrvatske prilagođenice koje su se nekad rabile u hrvatskom jeziku, a danas su zamijenjene izvornim imenima ili suvremenim prilagođenicama (npr. zbog preimenovanja u jeziku izvornog imena), ili imena nekadašnjih zemljopisnih objekata (npr. Batavia, Gorki, Juzovka, Salona; Abesinija, Babilonija)
  4. povijesna alternativna imena (npr. Erdelj, Habeš, Kandija, Sedmogradska)
  5. imena iz jezika posrednika prema kojima je izvedena ili preuzeta hrvatska prilagođenica. Najčešće su to jezici koji su nekad bili službeni ili rašireni na nekom području, kao što je francuski u sjevernoafričkim kolonijama (npr. iz francuskog Alger > hrvatski Alžir, Bizerte > Bizerta, Oran > Oran) ili ruski u bivšim državama SSSR-a (npr. iz ruskog Adžarija > hrvatski Adžarija, Černovcy > Černovci, Fergana > Fergana, Harʼkov > Harkov, Vernyj > Vjernoje/Verni). Nerijetko hrvatske prilagođenice potječu ili su doslovno preuzete iz slovenskoga, češkoga, mađarskoga, grčkoga, latinskoga, engleskoga, arapskoga i drugih bliskih, najčešće susjednih, i svjetskih jezika.
  6. razdoblja pojedinih imenovanja
  7. druge zanimljivosti

6. Drugo prilagođeno ime

Atribut »drugo prilagođeno ime« obuhvaća sljedeće egzonime:

  1. suvremeno ime koje se odnosi na povijesno ime u atributu »prilagođeno ime« (npr. Etiopija za Abesiniju)
  2. suvremeno alternativno ime (npr. Antarktički ocean za Južni ocean; Plavi Nil za Modri Nil; Sjeverno ledeno more za Arktički ocean)
  3. povijesno ime koje se odnosi na suvremeno ime u atributu »prilagođeno ime« (npr. Gorki za Nižnji Novgorod; Salona za Amfisu; Staljingrad za Volgograd)
  4. povijesno alternativno ime (npr. Barforuš za Babul; Habeš za Abesiniju).

Neke upisane prilagođenice nisu potvrđene u izvorima, ali su navedene ako je riječ o poznatim likovima. Većina ih je ovjerena u izvorima i obrađena kao samostalne prilagođenice. Inačice istoga imena koje su rezultat neusklađenosti zemljopisnoga nazivlja ili jezičnih promjena ne smatraju se alternativnim imenima za isti zemljopisni objekt pa ovdje nisu navedene. Nisu se navodile ni one prilagođenice koje su se rijetko pojavljivale u izvorima.

7. Prilagođeni likovi po izvorima

U ovoj su tematskoj cjelini upisani samo prilagođeni likovi. Prilagođena zemljopisna imena upisana su i preporučena na temelju potvrda registriranih u 18 relevantnih izvora nastalih u razdoblju od 130 godina, tj. od prvoga obuhvatnijega prijevodnog atlasa na hrvatskom jeziku iz 1887. do danas. Za imena država rabljeno je sedam dodatnih izvora, za imena ovisnih područja šest, a za imena glavnih gradova država korištena su još tri dodatna izvora. U odnosu na ostale pregledane izvore (zemljopisne monografije, enciklopedije, leksikone), najviše egzonima pronalazi se u atlasima svijeta, stoga je njih odabrano najviše. U izvore su uvršteni opsežni školski atlasi svijeta objavljeni potkraj 19. st. (jer su to bili jedini atlasi svijeta u to doba), ali i općenamjenski atlasi svijeta od 1930‑ih do danas. Mrežne enciklopedije, Hrvatska enciklopedija i Proleksis enciklopedija, rabljene su naposljetku za provjeru statusa i načina pisanja prilagođenih imena u postojećem korpusu. Konzultirani su i raznovrsni jezikoslovni priručnici (rječnici, pravopisi, gramatike hrvatskoga jezika). Izvorna zemljopisna imena preuzeta su iz hrvatskih i stranih atlasa, enciklopedija, leksikona, sličnih stranih popisa egzonima (npr. slovenski, poljski, češki) te relevantnih mrežnih baza zemljopisnih imena.

Prilagođenice su preuzete iz svih dijelova atlasa (zemljovida, tekstova, ilustracija, tablica, kazala imenâ ako postoji). Mrežne enciklopedije Hrvatska enciklopedija i Proleksis enciklopedija također obiluju egzonimima u naslovima članaka (natuknicama), tekstovima i na zemljovidima. Egzonim je upisan bez obzira na to u kojem se dijelu enciklopedije pojavio (osim u uputnicama). Budući da se mrežne enciklopedije kontinuirano nadopunjuju i ažuriraju, zadnje pretraživanje egzonima za potrebe aplikacije obavljeno je u lipnju 2019.

Izostanak nekoga imena u izvoru prikazan je oznakom » – «, a može značiti sljedeće:

  1. da u izvoru poput atlasa svijeta sitnijega mjerila, općega leksikona ili regionalne monografije određeni zemljopisni objekti uopće nije prikazan, odnosno naveden (ili je prikazan, ali nije imenovan)
  2. da je zemljopisni objekt zapisan izvornim imenom barem jednoga službenog ili govornog jezika, a ne prilagođenicom.

Rezultat je toga izostanak nekoga potencijalno očekivanoga (prihvaćenoga, ali u izvorima rijetko bilježenoga) egzonima u korpusu. Riječ je najčešće o prostorno manjim zemljopisnim objektima koji su zbog sitnoga mjerila i nužne generalizacije, a ne zbog manje važnosti, izostali sa zemljovida (npr. arheološka nalazišta, broj kojih bi u popisu bio veći da su kao izvor poslužili i povijesni atlasi i drugi povijesni izvori, ili pak malena hrvatska naselja u Rumunjskoj /npr. Rekaš/, Austriji /npr. Veliki Borištof/, Italiji /npr. Mundimitar, Stifilić, Živa Voda-Kruč/ i Mađarskoj /npr. Kiseg/) ili nisu dovoljno općeniti, odnosno specifični su za jednu ili samo nekoliko struka (npr. geografija i geologija), pa su primjenom leksikografske metode o odabiru obrađenih natuknica i sadržaja nužno ispušteni u leksikonima ili enciklopedijama općega tipa (npr. manje poznati podmorski reljefni oblici, kao što su Amundsenova abisalna ravnica ili Sjeverna Bandska zavala). S druge strane, neka se imena u popisu pojavljuju dva puta. Riječ je o istim imenima za različite zemljopisne objekte (npr. Asturija za upravnu jedinicu i povijesnu pokrajinu, Gambija za rijeku i državu, Korint za naselje i povijesno naselje). To je zato što se isto ime za oba zemljopisna objekta dovoljno puta pojavilo u izvorima.

Velika i mala početna slova prve riječi u višerječnim imenima u izvorima su pisana različito i nesustavno, osobito u onima starijima. Stoga su potvrde u izvorima upisane velikim početnim slovom prve riječi, bez obzira na to je li u izvoru egzonim bio zabilježen malim ili velikim početnim slovom. Ostale riječi upisane su kao u izvoru. Mala početna slova pojavljuju se u nekim starijim izvorima. To znači da u vrijeme njihova objavljivanja zemljopisno ime još nije započelo ili prošlo cijeli proces egzonimizacije, tj. prilagođavanja hrvatskomu jeziku, pa se u početku pisalo opisno (npr. dolina Jordana > Dolina Jordana > Jordanska dolina; gorje Karmel > Karmel-gorje > Karmelsko gorje; otoci u Kanalu > Kanalski otoci; Mexiko > Mejico > Meksiko; Hindustan > nizina Hindustana > Hindustanska nizina; Sejhelli > Seychelli > Sejšeli; Thüringija > Thuringija > Tiringija; uleknina Crvenog mora > Uleknina Crvenog mora > Crvenomorski tektonski jarak; visočina libijske pustinje > Visoke libijske pustare > Libijski pustinjski ravnjak > Libijski ravnjak / visoravan).

Potvrde u izvorima nerijetko potvrđuju pojavu višeimenosti, tj. postojanja više imena ili inačica imena za isti zemljopisni objekt. Višeimenost je često posljedica uporabe različitih apelativa zbog nepostojanja normiranoga, jasno definiranoga zemljopisnoga strukovnog nazivlja (npr. Bahamski otoci, Bahamsko otočje; Banksov otok, Banksova zemlja; Beringov prolaz, Beringov tjesnac, Beringova vrata, Beringova cesta; Češka zavala, Češka kotlina; Čukotsko gorje, Čukotsko visočje; Danakilska depresija, Danakilska kotlina; Donjecko pobrđe, Donjecka uzvisina, Donjecka visoravan, Donjecka zaravan; Obala cara Vilima II., Zemlja cara Vilima II.; Obala papra, Primorje papra). Neke inačice nastale su zbog promjena u jeziku, ponajprije zbog promjena u tvorbi imena, pravopisu i trendu uporabe određenog lika (npr. Centralna Indija > Srednja Indija > Središnja Indija; Donja Šlezija > Donja Šleska; Donja Tunguzka > Donja Tunguska; Eginski zaliv > Eginski zaljev; Ekvatorijalna Gvineja > Ekvatorska Gvineja; Istočnopacifički hrbat > Istočni tihooceanski hrbat; Misisipijeva delta > Delta Mississippija; Padska delta > Delta Pada; Rižki zaliv > Riški zaljev), a neke zbog promjena u sustavima transliteracije i transkripcije (npr. Ajman – Adžman; Hangčou, pinyin Hangzhou; Nanking, pinyin Nanjing; Jangtsekiang, pinyin Chang Jiang; Sečuan, Sičuan, pinyin Sichuan). Kad je u izvoru bilo više likova za isti zemljopisni objekt, upisani su svi likovi; odvojeni su zarezom.

Uz neke potvrde imena država upisana je oznaka » º «. Ona označava imena državnih prethodnica, odnosno teritorija (npr. otoka, skupina otoka ili ranijih država) koji u trenutku kad je izvor objavljen nisu bili suvremene neovisne države. Njihov se opseg u cijelosti ili djelomično može poistovijetiti s prostiranjem današnje samostalne države najčešće istoga ili sličnog imena (ako u međuvremenu nije došlo do preimenovanja). Kao tadašnje (danas povijesne) upravne jedinice, jasno izdvojene (povijesne) pokrajine ili pak regije nejasnih, promjenjivih granica ti su teritoriji bili dijelovi neke druge, veće države, ili su pak bili kolonije, ili su neko vrijeme tijekom povijesti bili neovisne države koje su poslije potpale pod tuđu vlast, a u suvremenom su razdoblju postale samostalne, neovisne države. Upravo zbog povijesnoga i političkoga kontinuiteta koji ti teritoriji imaju, današnje države nerijetko su po njima dobile ime (npr. Armenska SSR > Armenija, Moldavska SSR > Moldavija). Stoga su iznimno navedene kao potvrde uz imena država i to onako kako se pojavljuju u izvorima (npr. u izvorima su zabilježeni poluprilagođeni likovi ili izvorna imena). Katkad se razlikuju od stvarnih imena, a katkad se unutar istoga izvora pojavljuje više likova za isti zemljopisni objekt. Često su to likovi koji još nisu započeli prilagodbu u hrvatskom jeziku (npr. Dominica, Eritrea, Libya, Liechtenstein, Luxemburg, Mauritius).

8. Oblici riječi

Uz preporučena imena država i pripadnih glavnih gradova navode se češće rabljeni oblici riječi: genitiv, lokativ, odnosni pridjev, etnik i genitiv etnika.

Genitiv

Uz genitive imena država i njihovih glavnih gradova upotrebljavaju se prijedlozi: iz, od, do, izvan, unutar, sred, preko, diljem, blizu i dr.

Lokativ

Uz lokative imena država i pripadnih glavnih gradova upotrebljavaju se prijedlozi: u, na, po, prema, pri i dr. Uobičajeno je da se uz ime države navodi najučestaliji prijedlog (u i na). Prijedlog u upotrebljava se uz lokative imena svih neotočnih država i njihovih glavnih gradova.

Uz imena otočnih država, uz prijedlog u, koji sugerira da je riječ o državi, može se upotrijebiti i prijedlog na, kad se misli na državu, a ne na istoimeni otok ili skupinu otoka. U jezičnoj je praksi, naime, potvrđena različita uporaba prijedloga u lokativu otočnih država, ovisno o tom je li u njezinu sastavu jedan ili više otoka po kojima je država dobila ime, o tom kako su te države percipirane kod hrvatskih govornika (kao otočne ili neotočne) te u kojoj su im mjeri imena otočnih država poznata. Dvostrukosti se najčešće pojavljuju kad je riječ o manje poznatim, prostorno udaljenim ili novim otočnim državama. Uspostavljeni su sljedeći kriteriji za uporabu prijedloga uz lokative imena otočnih država:

  1. prijedlog u preporučuje se uz imena država koje su u svijesti hrvatskih govornika ponajprije percipirane kao države, a ne kao otoci, dijelovi otoka ili skupine otoka. Preporučuje se rabiti ga uz ime države: a) koje je većina teritorija dio nekoga većeg otoka (npr. u Dominikanskoj Republici, u Haitiju, u Istočnom Timoru); b) koja okuplja velik broj otoka, a ime joj završava na -ezija (npr. u Indoneziji, u Maleziji); c) koja je višeotočna, u svojem sastavu može imati skupinu otoka po kojoj je država dobila ime, ali ne i istoimeni otok, a izvorno joj je ime u jednini (npr. u Japanu, u Novom Zelandu); d) koja se prostire na dvama većim otocima, imena kojih su sastavnice imena države (npr. u Antigvi i Barbudi, u Svetom Kristoforu i Nevisu, u Trinidadu i Tobagu).
  2. prijedlozi u/na preporučuju se uz imena država koje su u svijesti hrvatskih govornika ponajprije percipirane kao otoci ili otočne skupine, a ne kao države. Dvostrukost se preporučuje uz ime države: a) u sastavu koje je dominantan otok po kojem je država dobila ime (npr. u/na Cipru, u/na Kubi); b) u sastavu koje je skupina otoka po kojoj je država dobila ime, izvorno ime kojega je u množini (npr. u/na Bahamima, u/na Filipinima, u/na Komorima).
  3. prijedlog na preporučuje se uz ime države koja u svojem imenu ima istaknuto obilježje otočnosti (na Maršalovim Otocima, na Salomonovim Otocima, na Zelenortskim Otocima), jer je u svijesti hrvatskih govornika prisutniji koncept otokâ od koncepta države.
Odnosni pridjev

Odnosni pridjevi tvoreni od prilagođenih imena imaju jednu inačicu (npr. Atena > atenski, Baku > bakuanski, Kirgistan > kirgistanski, Poljska > poljski, Varšava > varšavski). Ako se u novije doba češće rabi izvorno ime, upisani su i odnosni pridjevi nastali od izvornih imena. Oni se mogu tvoriti na dva načina:

  1. tako da se u njihovoj osnovi zadržava izvorni zapis imena do tvorbene granice (što je u skladu s tradicijom pisanja u izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža)
  2. fonetizirano, tj. prema izgovoru (pa se iz takvoga odnosnog pridjeva može iščitati i izgovor imena glavnoga grada države; pojavljuje se u svim novijim pravopisima kao jedan od dvaju načina pisanja odnosnih pridjeva).

U tom se slučaju preporučuju dvostruka rješenja po obrascu: izvorno do tvorbene granice + sufiks -ski / prema izgovoru (npr. ammanski/amanski, brasilijski/brazilijski). Ako se od imena države ili njenoga glavnoga grada ne može izvesti odnosni pridjev, upotrebljava se obrazac koji se odnosi na + ime države ili glavnoga grada (npr. koji se odnosi na Antigvu i Barbudu, koji se odnosi na Gvineju Bisau).

Etnik (m. r., ž. r., mn.)

Preporučuju se etnici, tj. imena stanovnika država i pripadnih glavnih gradova, za muški i ženski rod jednine te muški rod množine. Za mnoge od njih nisu pronađene potvrde, što je s jedne strane otežavalo proces donošenja preporuka, a s druge dopuštalo fleksibilnost u odlučivanju o preporučenim rješenjima. Tvoreni su prema uobičajenim pravilima tvorbe etnika u hrvatskom jeziku, ponajčešće dodavanjem sufiksa -anin/-janin, -(a)c, -an(a)c/-jan(a)c, -čanin. Imena stanovnika država i njihovih glavnih gradova pišu se prema izgovoru (npr. Čađanin, Nikozijac, Peruanac, Sijeraleonac). Ako se od imena ne može izvesti etnik, upotrebljava se obrazac stanovnik, stanovnica, stanovnici + ime države (glavnoga grada) u genitivu (npr. stanovnik, stanovnica, stanovnici Antigve i Barbude; stanovnik, stanovnica, stanovnici Gvineje Bisau).

Genitiv etnika (m. r., ž. r., mn.)

Preporučuju se genitivi etnika za muški i ženski rod jednine te muški rod množine, i to onda kad su tvoreni etnici (npr. Gvatemalca, Gvatemalke, Gvatemalaca). Kad se umjesto etnika rabi obrazac stanovnik, stanovnica, stanovnici + ime države (glavnoga grada) u genitivu, atribut se ne navodi jer se u tom slučaju sklanjaju samo imenice stanovnik, stanovnica, stanovnici, a ime države (glavnoga grada) ostaje kao kod pripadnog etnika (npr. stanovnika, stanovnice, stanovnika Gvineje Bisau).

9. Bilješka

Atribut koji sadržava objašnjenja i zanimljivosti vezane uz imena država i ovisnih područja te se navodi samo uz njih. Svaka bilješka sadržava informaciju o:

  1. motivaciji imenovanja države, tj. o tom po komu/čemu je država dobila ime (motivacija imenovanja ovisnih područja nije se posebno navodila jer je većina ovisnih područja prekomorski otočni i/ili poluotočni teritorij neke zemlje, što znači da je ime dobila po otoku, otocima, dijelu otoka ili poluotoku). Države tako mogu biti nazvane po imenu: a) otoka ili otočja, b) planine, pustinje, zaljeva, rijeke, jezera, vrste drveća, zemljopisno-povijesne regije / područja / pokrajine, glavnoga grada i sl., c) naroda koji je nastanjuje (etnonimi), d) stanovnika glavnoga grada (demonimi), e) kraljevstva (carstva, stare države) ili vladarske titule, f ) svetca (npr. spomendan), g) osobe ili obitelji. Mogu biti nazvane i po: h) jeziku koji se u njoj govori, i) zemljopisnom smještaju ili položaju, j) opisu reljefa / voda / jezera / biljnoga pokrova / krajolika, k) metaforama za prirodne elemente, l) opisu karakternih osobina ljudi, m) tipu naselja ili nastambi, n) državnom uređenju, o) prevladavajućoj djelatnosti; mogu biti i p) umjetna imena. Rjeđe motivacija imenovanja nije poznata, odnosno ne može se pouzdano utvrditi, što znači da postoje tek pretpostavke o tome po komu/čemu je država dobila ime.

Ako se iz izvora uspjelo utvrditi i ako je to potrebno za tumačenje imena, u bilješci se uz imena država i ovisnih područja dalje navodi:

  1. podrijetlo i povijest hrvatskoga lika, rjeđe i izvornoga imena. Donose se najprihvatljivija i najčešće spominjana tumačenja podrijetla imena.
  2. sažeti povijesni podatci o razvoju države / ovisnog područja bitni za objašnjenje današnjega imena, za tumačenje odabira i raširenosti današnjih službenih i govornih jezika te za razumijevanje okolnosti koje su dovele do preimenovanja (npr. uz imena država koje su nekoć bile kolonije)
  3. prijašnja, povijesna imena
  4. imenske inačice na hrvatskom jeziku, rjeđe na drugim jezicima
  5. razlozi preporučivanja određenoga hrvatskog lika, npr. usporedbom sa sličnim inačicama u drugim jezicima, ako je u uporabi više prilagođenih imena
  6. zanimljivosti vezane uz imena država / ovisnih područja (npr. uporaba kratica, razlike u imenima naroda i državljana i dr.).

Kratice

ASSR Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika
DNR Demokratska Narodna Republika
DR Demokratska Republika
dr. drugi, drugdje
GeoNames The GeoNames geographical database (Baza zemljopisnih podataka GeoNames)
HNB Hrvatska narodna banka
ICOS The International Council of Onomastic Sciences (Međunarodno vijeće za onomastičke znanosti)
ISO International Organization for Standardization (Međunarodna organizacija za normizaciju)
ISO 3166-1 dio standarda ISO 3166 Međunarodne organizacije za normizaciju koji određuje kodove za države i administrativne jedinice te ovisna područja
MVEP Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
NBH Narodna Banka Hrvatske
npr. na primjer
pr. Kr. prije Krista
SAD Sjedinjene Američke Države
SFSR Sovjetska Federativna Socijalistička Republika
sl. slično
SR Socijalistička Republika
SSR Sovjetska Socijalistička Republika
SSSR Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika
st. stoljeće
UN Ujedinjeni narodi
UNGEGN United Nations Group of Experts on Geographical Names (Skupina stručnjaka za zemljopisna imena pri Ujedinjenim narodima)
UNTERM The United Nations Terminology Database (Terminološka baza podataka Ujedinjenih naroda)
WGE Working Group on Exonyms (Radna skupina za egzonime)